Više o performansama dosega saznat ćete ovdje:
- Normirani doseg električnog automobila u brojnim se zemljama utvrđuje postupkom mjerenja (WLTP).
- Stvarni doseg može odstupati od dosega prema WLTP-u jer se ne mogu standardizirati svi čimbenici.
- Na doseg mogu primjerice utjecati stil vožnje, klimatizacija i grijanje.
Što podrazumijeva pojam dosega prema WLTP-u?
Radi bolje orijentacije pri kupnji električnog vozila uveden je postupak testiranja dosega koji je standardiziran u brojnim zemljama i koji je obvezujući za sve proizvođače. Pritom se primjenjuje WLTP postupak (Worldwide Harmonized Light Duty Test Procedure), uz pomoć kojega se utvrđuje normirani doseg električnog automobila. Taj postupak mjerenja koji je uveden prije nekoliko godina omogućava iskazivanje realističnijih podataka o dosegu vozila i bolju međusobnu usporedbu potrošnje vozila. Međutim, doseg prema WLTP-u ne podudara se sa stvarnim dosegom.
WLTP je postupak mjerenja dosega koji je standardiziran u brojnim zemljama i koji je obvezujući za sve proizvođače te kod kojega za sve vrijede jednaki uvjeti.
Naime, doseg prema WLTP-u utvrđuje se na temelju jasno definiranih ciklusa vožnje u gradu, na lokalnoj cesti i na autoputu. Međutim, pri utvrđivanju tog standardiziranog normiranog dosega WLTP postupak testiranja ne uzima u obzir čimbenike koji se u svakodnevnom korištenju električnog vozila razlikuju od vozača do vozača.
Autoput, lokalna cesta, topografija, vrijeme - brojni su uvjeti koji utječu na doseg.
Provjera performansi dosega u stvarnosti
Budući da WLTP postupak ne uzima u obzir razne čimbenike za potrošnju vozila, utvrđena prosječna vrijednost u svakodnevici se ne može uvijek postići. U te se čimbenike primjerice ubraja individualan stil vožnje. Osim toga, takozvana sporedna trošila znatno utječu na performanse dosega automobila s električnim pogonom, za razliku od konvencionalnih motora na izgaranje: klimatizacija i grijanje uvelike pridonose povećanju potrošnje električnog automobila i razmjerno nižem dosegu potpuno napunjene baterije. K tomu dolaze i drugi čimbenici poput opterećenja itd. Dakle, stvarni doseg ne može se utvrditi potpuno standardizirano jer u velikoj mjeri ovisi o individualnom ponašanju vozača tijekom korištenja vozila.
Normirani doseg u svakodnevici
Primjer: vozaču X se žuri i po hladnom vremenu juri do odredišta s grijanjem na maksimalnom stupnju bez predgrijavanja svog električnog automobila. Njegova susjeda, vozačica Y, predgrijava svoje vozilo i vozi potpuno opušteno uz dovoljno vremena. U ovom slučaju vozač X može izgubiti do 50 % normiranog dosega prema WLTP-u zbog velike električne potrošnje uslijed brze vožnje i grijanja unutrašnjosti. Za razliku od njega, vozačica Y štedi energiju baterije predgrijavanjem i umjerenom vožnjom te bi mogla postići doseg prema WLTP-u.
